21.4.07

Radim website, a nemam vlastiti

Baš me razveselila vijest kako je portal Vlade RH baziran na opensource alatu ezPublish i sa znatiželjom sam otvorio web stranice tvrtke koja je implementirala cijeli sustav za Vladu.

A imao sam što i vidjeti. Dočekala me poruka "Privremene web stranice..." (na vrhu, crno zaokruženo). Nema goreg od ovog, bolje je čak ne imati web stranicu! I to se još dogodi poduzeću čija je uža specijalnost izrada web stranica i portala. Niti jedno poduzeće si nebi smjelo dopustiti nešto ovome jer dokazujete koliko zanemarujete jedan veliki tržišni segment i mnogo potencijalnih (i postojećih) klijenata.

Direktno se šalje poruka "Nisam zainteresiran", a u današnjim tržišnim uvjetima ovakav stav košta puno novaca. Nadam se da će dečki iz Neomedie brzo ispraviti ovaj propust, na njihovu korist.

19.4.07

Marketing ≠ oglašavanje

Nadam se da postoji puno ljudi koji će na ovakav naslov jednostavno odmahnuti rukom i reći : "Pa to je barem jasno!". Nesreća je što se ja nadam, a mnogi još uvijek stavljaju znak jednakosti između ova dva pojma. Moram priznati da sam pristaša razmišljanja Setha Godina, po meni čovjeka koji je jako dobro opisao moderni marketing. Oni koji prate djelovanje i rad Setha Godina moći će u mojim tekstovima pronaći neke od njegovih udarnih postavki modernog marketinga.

U sveučilišnoj literaturi marketing ima često duge i "teške" definicije što mi studenti baš i ne volimo. Definicija od 3 ili 4 redaka nikad nije privlačna. Oni koji iole drže korak sa trendovima u marketingu mogu shvatiti jednostavnu definiciju da je marketing širenje ideja. Možda zvuči bahato dati takvo objašnjenje za nešto o čemu cijeli svijet neprestano bruji. Svi se pozivaju na marketing, željeli bi biti marketingaši i stječem dojam da je marketing postao najveća prostitutka svijeta.

Nije više dovoljno nešto proizvesti. Nije više dovoljno napraviti odličan propagandni materijal. Nije više dovoljno imati savršenu kombinaciju 4P. Klasično poimanje marketinga i dalje postoji, i dalje se primjenjuje samo što njegova efikasnost rapidno opada. Potrošač nije ono što je nekad bio. Mogli bismo reći da je potrošač nekad bio lovina, a sad je lovac tj. vodi glavnu riječ.

Danas je potrebno djelovati suptilno, a ne sa činjenicama. Baciti pred potrošača šture činjenice o proizvodu i tvrtki ne donosi uspjeha jer oni žele puno više od toga. Ako želimo prosperirati dugoročno onda prestanimo govoriti o zadovoljavanju potreba. Želje su te koje se zadovoljavaju, potreba je pala u drugi plan. Oni koji vode glavnu riječ su to shvatili i zarađuju velike profite.

Ono što je od krucijalne važnosti za uspjeh jest PRIČA. Svaka uspješnica ima vrhunsku priču iza sebe koja govori ono što potrošači žele čuti. O tome kako je priča (P koje nadmašuje klasičnu četvorku) postala najvažnija komponenta marketinga u nekom od sljedećih dana...

17.4.07

Trošimo hrvatsko...


Hvalevrijedna inicijativa, ali sad ću Vam dokazati nešto sasvim kontradiktorno. Studenti uče o hrvatskom gospodarstvu pa u sklopu nekog kolegija sigurno spominju i akciju HGK-a "Kupujmo hrvatsko" i "Izvorno hrvatsko". A što im se onda nudi u studentskim menzama ? Možda hrana proizvedena na hrvatskim poljima ? Više nisam siguran.

Slika prikazuje ambalažu od pire krumpira (uvozni). Da su se barem potrudili baciti uvoznu ambalažu, ali evo je na mjestu vidljivom studentima. Da ironija bude veća radi se o proizvodu koji se može uspješno proizvoditi na našim poljima.

Trebali bi se malo zapitati...za informaciju radi se o studentskoj menzi u Puli koja by the way uopće nema studentske cijene.

16.4.07

Product Placement na djelu

Product Placement kao pojam možda nekima i nije poznat, međutim svi ga znamo prepoznati jer se javlja u puno izvedenica TV programa. Vjerojatno najočiti i najfrekventniji product placement u Hrvata jest Večernja škola Željka Pervana.

Najjednostavniji prijevod ovog marketinškog alata bio bi prikriveno oglašavanje, a zapravo se sve svodi na pokušaj utjecaja na konformiste (ljude koji kreiraju mišljenje pod utjecajem grupe). Nije neka novost da je product placement zaživio i kod nas, ali bih se želio osvrnuti na učinkovitost tog alata na našem tržištu.

Koliko sam shvatio product placement bi trebao nesvjesno potaknuti gledatelja da se identificira sa likom u TV emisiji, filmu ili nekom drugom TV derivatu i da počinje biti redovni potrošač branda kojeg se promovira.

Konkretno, kod Večernje škole mi se ta izvedba čini dosta traljavom jer proizvodi koji se promoviraju nisu stavljeni u odgovarajući kontekst. Primjera radi, Blaž koji bi po karakteristikama lika trebao promovirati neko izuzetno vino često jede Kraševu Domaćicu, Podravkine Dolcela kroasane ili lista katalog kuhinja Gorenje. Dakle, potpuno pogrešan kontekst.

Malo bi glupo izgledalo da u nekom američkom filmu vidite kauboja kako pije čistu izvorsku vodu umjesto wiskyja ili pak jede fine kolačiće. U Kućanicama bi mogli očekivati da će Gabi (Eva Longoria) suptilno naglasiti seksi grudnjak poznate marke ili neki drugi komad odjeće - jer to je sukladno osobinama lika u toj TV seriji.

Ne znam kakav efekt na razinu prometa imaju tvrtke koje sudjeluju u PP-u Večernje škole, ali se nikako ne bih složio sa načinom na koji je cijeli projekt napravljen. Nekako imam osjećaj da su te poznate tvrtke naprosto željele biti prisutne u takvoj vrsti oglašavanja i promoviranja, a premalo su vodile brigu o samom načinu izvođenja product placementa. Malo čudno s obzirom da bi takve tvrtke trebale imati kompetentne ljude iz područja marketinga. Ili je to opet pitanje koje otvara novu veliku temu...

Više o product placementu :

15.4.07

Gotovina dospio na čarapu

Prošetao sam sajmom u Puli i osim prekrasnog cvijeća primijetio prizor koji vidite s lijeve strane. Pokušavam ocijeniti potez trgovca (proizvođača) sa marketinške perspektive ne ulazeći u pitanja domovinskog rata, ratnih heroja ili pak profitera. Ovo me interesira samo kroz prizmu marketinga.

Krećem sa segmentiranjem ... segment je kreiran i dobro poznat kroz medijsku aktivnost posvećenu Anti Gotovini. O veličini tog segmenta ne mogu sa točnošću govoriti, ali on sigurno nije toliko mali da bi bio nezamjećen. Mogu se složiti da je ciljni segment točno određen, poznat i jasno je na koga se cilja sa ovako dizajniranom čarapom koja nosi određenu poruku i nema samo funkcionalnu ulogu (čarapa kao odjevni predmet).

Međutim, postavljam si pitanje da li će taj segment reagirati na ovakvu ponudu. Da li nošenje ovakve čarape može nekome pružiti dodatno zadovoljstvo ili posebnu satisfakciju ? Očigledno je da ovakva čarapa ne želi da ju netko nosi jer je ona izuzetno ugodna i kvalitetna, nego zato jer se čovjek želi identificirati i izraziti slaganje sa pričom koju ova čarapa promovira. Potpuno ista stvar je i sa skupim i no name tenisicama. Omjer razlike u cijeni nije identičan omjeru razlike u kvaliteti te dvije tenisice, ali skupa tenisica priča priču o njezinom vlasniku u koju dotični vjeruje (imidž).

Možda u javnosti i postoji dilema "Heroj ili zločinac ?", ali nema dileme da je Ante Gotovina postao brand kojeg se nastoji iskoristiti. Neko vrijeme se koristi u političke svrhe, a sve češće i u komercijalne. Teško da mogu predvidjeti uspjeh ovog proizvoda iz razloga što se radi o dosta specifičnom proizvodu koji nema dovoljnu marketinšku podršku od strane proizvođača i trgovca. Da se radi o nekom dobru široke potrošnje (npr. pivo) siguran sam da bi ono imalo naklonost segmenta i mislim da uspjeh ne bi izostao.

Jedno pojavljivanje u nekom utjecajnim mediju bi sigurno dalo odgovor na moje pitanje. Pošto se radi o malom obrtniku (ukoliko sam dobro primijetio) bilo bi mi drago da mu brand Gotovine podigne promet.

14.4.07

Tokarilica u Pevecu ???

Potaknut propagandnim spot viđenim pred koji sat moram progovoriti koju riječ o konzistentnosti. Malo me čudi ideja kojom neki trgovci nastoje (tj. žele) zadovoljiti potrebe velikog broja ljudi. Kao da segmentiranje i pozicioniranje ne postoje...

Najbolji potez kojeg neki trgovac može napraviti jest odlučiti se za zadovoljenje određenog segmenta i to učiniti na izvrstan način. Viđeni propagandni spot me asocira na potpuno nešto drugo. Na što liči nuditi hranu, bijelu tehniku, motorne pile i TOKARILICU u istom prodajnom asortimanu ? Za mene potpuno nekonzistentno jer mogu razumjeti ponudu komplementarnih dobara, ali nikako ovo što je Pevec učinio. Razumnim se može ocijeniti da se uz najfiniju kavu nude prekrasne šalice za kavu koje će pojačati doživljaj, ali tokarilica je sasvim nešto drugo.

Čovjek koji želi kupiti motornu pilu mora i jesti pa će možda i kupiti usput nešto od hrane ili mu je "krepao" TV prijamnik pa će uz motornu pilu kupiti najnoviji LCD televizor, ali tko će doći po gajbu piva i usput pogledati neku tokarilicu za 7000 kn ?

Ne znam puno o strojnoj obradi, ali toliko se razumijem i znam da moj otac ne bi kupovao tokarilicu za svoj strojni park u nekom trgovačkom lancu jer zna da tamo ne može dobiti stručno informiranje i logika svih trgovačkih lanaca je što niža cijena (a kvaliteta može biti upitna).

Ljudi koji se bave strojnom obradom strojeve sigurno ne kupuju u trgovinama poput Peveca, taj segment se zadovoljava na potpuno drugačiji način. Treba postojati granica u dubini asortimana jer pretjerivanjem se odbijaju potrošači.

13.4.07

Jedinstveno, unique...


Ovo prekrasno drvo nalazi se svega 50 metara od vrata mog studentskog stana. I svake godine mu se divim i primjećujem ga bez obzira što se njegova forma nije promijenila već dugo vremena.

Pa se sad postavlja pitanje zbog čega je prisutno moje divljenje i zbog čega ga primjećujem svaki put. Priroda je zapravo dala vrlo jednostavan odgovor i rješenje za marketere (marketinške stručnjake) - budi poseban, budi ono što jesi i budi jedinstven.

Na ovom primjeru se jako dobro vidi da jedinstvenost uvelike pomaže pri privlaćenju pozornosti. Bez obzira da li si student, običan radnik, čovjek na visokoj poziciji u nekom poduzeću ili državi, marketinški stručnjak ili tek malo dijete važno je upotrijebiti ovo načelo. Jer nitko neće zapaziti u dovoljnoj mjeri nešto što već postoji, nešto što se ponavlja iz dana u dan.

Gledano na proizvode na tržištu, najbolju prolaznost imaju oni koji nude nešto posebno, pružaju neki novi doživljaj koji takav sličan proizvod ne nudi. Sama funkcionalnost više nije dovoljna, ona počinje biti drugorazredan motiv jer za veliku većinu proizvoda postoji onaj konkurentski. Tada u prvi plan iskaču proizvodi (i usluge) koje nude nešto što imatelja čini posebno zadovoljnim.

Pogledaj primjer poznatog Hardvarda. Svi oni dobivaju izuzetno kvalitetno znanje, ali im onaj najveći doprinos čini taj prestiž jer su članovi jedne takve eminentne ustanove. Kvaliteta studija više nije upitna i rijetko tko govori o tome, više se radi o prestižu koji dobivaju ti ljudi nakon školovanja. Zato jer su postali jedinstveni u odnosu na ostalu većinu u svojoj zajednici.

Isto je i sa ljudima. Ne znam nikog tko je uspio dugoročno kopiranjem nečijeg obrasca. Put do uspjeha je težak i trnovit jer je potrebno izgraditi i promovirati svoju ličnost na jedinstven način među 6 milijardi ljudi!

Zaključak je jasan, samo jedinstven proizvod ili usluga, pa tako i čovjek može biti primjećen u svakom trenutku i pozornost im je zajamćena. Gornja slika puno toga govori, vjerojatno čak i više nego što sam ja ovdje napisao. Jedna je pulska Arena i da pokraj nje sagrade još jednu sličnu opet bi ljudi zamjećivali ovu koja je tu stoljećima, koja je neponovljiva.

Magične devetke u cijenama

Već prije dosta godina u naš svakodnevni život ušao je princip devetki u cijenama (kad je već drugdje upalilo zašto nebi i kod nas). Međutim, moje razmišljanje povodi se time dokle će ovaj princip biti uspješan i prolazan kod potrošača.

Po mom osobnom mišljenju, riječ je o suptilnom načinu varanja kupaca. Hrvati ko Hrvati, ponosan narod, neće se oni obazirati na nekoliko lipa, to im je ispod časti. Ali očito da velikim trgovačkim lancima (i domaćim i stranim) tih nekoliko lipa itekako znači. Pa se onda pitam tko je tu lud...

S jedne strane se radi o psihološkom efektu, jer netko će cijenu od 8,99 promatrati kao 8 kuna (jer prvo vidi osmicu), dok će oni sa malo više inteligencije ipak ostati trezveni na ovakav pokušaj. Ali treba priznati da efekta ima, pogotovo kad se uzme da je u Hrvatskoj stupanj obrazovanih ljudi još uvijek na niskoj razini.

Osim psihološkog efekta, tu je i veoma značajni segment sitnog novca jer većina ljudi neće čekati na 1, 5 ili 10 lipa povrata od trgovca nego će ponosno zaklopiti novčanik i otići iz trgovine. Ne moram niti spominjati koliko artikala jedan trgovački lanac dnevno proda i kad na svakome ostane nekoliko lipa ispadne da dnevno može ostati lijepi iznos samo na sitnom kovanom novcu kojeg kupci jednostavno ostave.

Sve više se počinje o ovome govoriti i svijest o ovom principu raste (po mom osobnom mišljenju) pa me interesira tko će se prvi usuditi prekinuti takav princip i početi natrag cijene kreirati na cijeli broj. Smatram da bi kupci ovo isto tako prihvatili jer nebi više imali osjećaj da trgovci žele napraviti iluziju i na skriveni način ih prevariti. Možda je ovo prilika da se netko ohrabri...